Kragujevačka istoriografija bogatija je za još jednu knjigu, ovog puta o Jevrejima u Kragujevcu koju su zajednički napisali istoričar iz Muzeja „21 oktobar“ Staniša Brkić i njegov penzionisani kolega iz Narodnog muzeja Milomir Minić. Ova knjiga kragujevačkog izdavača „Krug“ pojavila se na upravo završenom Sajmu u Beogradu, a svoju kragujevačku promociju doživela je u četvrtak, 17. novembra u kino sali Spomen-parka. (U eri informatike i komunikacije mene je sam autor obavestio o ovome dva sata pre početka promocije.)
Knjigu sam tek počela da čitam, ali se u potpunosti mogu složiti sa njenim recezentom da je reč o hronološki složenoj knjizi čija je glavna tema život i stradanje kragujevačkih Jevreja, ali ima i uvod o širem kontekstu života Jevreja na srpskom tlu, u Srbiji i u Kragujevcu. Poseban akcenat dat je na poznate jevrejske porodice u Kragujevcu (Šnerson, Baron, Eli, Bošković, Judić, Levi, Pinto, Medina, Konfino, Pinhas, Demajorović, Braun, Alkalaj, Vajs), a deo knjige se odnosi i na porodice koje su za vreme rata pomagale Jevreje.
Istorija života Jevreja u Srbiji, a posebno u Kragujevcu, izuzetno je zanimljiva. Prvi pouzdani podatak o njihovom životu na ovom tlu je iz 950 godine i govori o Jevrejima u Beogradu, a u Kragujevcu prvi podaci o jevrejskim porodicama potiču sa početka 19 veka. Kragujevački Jevreji su bili mahom Sefardi (to jest španski Jevreji doseljeni u Srbiju nakon progona od strane španskog kraljevskog para Ferdinanda i Izabele. Njihova istorija u Srbiji i Kragujevcu sve do Drugog svetskog rata, osim u pojedinim situacijama, više je bila istorija njihovog približavanja Srbima i prihvatanja, mada su se stalno pojavljivale nekakve grupe, koje su ponekad imale uticaja i na zvaničnu politiku koje su pokušavale da diskriminišu ovu zajednicu. U knjizi je pokušano da se da obrazloženje za ovo (relativno mala zainteresovanost Jevreja za Srbe u vreme Turaka koji su inače, iznenađujuće za mene laičkog poznavaoca, pomgali i podržavali Jevreje), mada se meni čini da je u većini slučajeva bila u pitanju zavist prema njihovim trgovačkim uspesima. Jedan od zanimljivijih podataka tiče se Berlinskog kongresa iz 1878 godine na kojem se odlučivalo o srpskoj nezavisnosti. Uslov da se Srbiji da nezavisnost (nešto kao danas pri ulasku u EU) bio je da se reši jevrejsko pitanje. Jovan Ristić, u ime srpske vlade, obavezao se da će jevrejsko pitanje, odnosno izjednačavanje Jevreja u pravima sa ostalim građanima, biti rešeno prvom prilikom. Posle ovog obećanja priznata je nezavisnost Srbije, a Narodna skupština na kojoj su pročitane odluke Berlinskog kongresa održana je u 1978. godine u Kragujevcu.
Za vreme Drugog svetskog rata stradalo je 109 kragujevačkih Jevreja od čega je 34 muškaraca i četiri žene streljano 20. oktobra. Dr Emil Klajn streljan je 21. oktobra. Dvojica su poginuli u borbi 1941. i 1942. godine i jedan je streljan u selu Skela. Ostali, njih 67, pre sega žene i deca, stradali su po raznim logorima, od Velike Gradiške, preko Banjice i Sajmišta do Kapislane u Kragujevcu, gde su 1943. godine ubijeni Vladislav i Regina Baron, pišu Brkić i Minić.
Sa samog kraja knjige izdvojila bih pogovor književnika Filipa Davida, koji je, inače, rođen u Kragujevcu i posebno pismo Ričarda Berengartena sa britanskog Kembridža, koji je između ostalog zapisao: „Mislim da nije preterano reći da je Staniša Brkić izazvao tihu revoluciju u našem sveukupnom poimanju tragedije Kragujevca. Iako ovo dostignuće nije samo njegovo, njegov rad se nalazi na prvoj liniji preko potrebne post-titoisitičke revaluacije. Ovo je važno iz mnogo razloga i to ne samo zato što kragujevački masakri označavaju krucijalnu tačku obrta u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji… U pogledu tragedije kragujevačkih Jevreja njegovo dostignuće nije manje značajno, čak i ako je u ovoj sadašnjoj knjizi, sa tipičnom skormnošću, pokušao da na svaki način izbegne pominjanje svoje sopstvene odsudne uloge. Prvo tu je osnivanje kragujevačkog ogranka Društva srpsko-jevrejskog prijateljstva 1989. godine, … drugo opet kao rezultat njegovih napora uspostavljeni su odnosi 1991. godine između Spomen parka Kragujevački oktobar i Jad Vašem muzeja o holokaustu u Jerusalimu… Treće, opet zahvaljujući njegovom radu i zauzimanju, uprikos institucionalnoj letargiji i određenom stepenu otpora lokalne birokratije, tačno u dan na 50 godina od prvog masakra Jevreja i Srba u Kragujevcu, dne 20. oktobra 1991. otkriven je spomenik na tom mestu sa natpisima na srpskom i hebrejskom. I četvrto, evo sad i ova knjiga.“
+++
Na promociji u Kragujevcu učestvovali su Spomenka Kovačić Gužvić, Željko Zirojvić, Boriša Radovanović (recezenti), Nadica Jurišić, glumica i autori.